Informacije:

Alzheimer udruženje AiR;

ul. Tekija br.52;;

71000 Sarajevo;

tel.:+387 33 200223;

web: www.demencija.org;

fb grupa: #demencijaubih

Faze demencije

Kada govorimo o demenciji kao stanju u većini slučajeva mislimo na Alzheimerovu demenciju. To znači da sve promjene koje se dešavaju kod pogođene osobe se odnose na promjene uzrokovane Alzheimerovom bolešću. Ovo nam govori da postoje odstupanja, koja mogu biti značajna, u zavisnosti od bolesti koja daje stanje demencije što je u direktnoj vezi sa centrima u mozgu koji su pogođeni bolešću. Evolucija simptoma je kontinuirani proces bez jasnih granica. Potrebe OsD u vezi liječenja i njege se mijenjaju kako bolest napreduje. U prikazu faza najčešće se koriste Clinical Dementia Rating (Morris 1993) ili the Global Deterioration Scale (Reisberg, Ferris et al. 1982). Prema tome, u većini slučajeva, demenciji prethodi prodromalna faza u kojoj je kognitivno oštećenje ili promjena ponašanja već prisutna, ali još uvijek ne utječe značajno na aktivnosti svakodnevnog života. Ova faza je nazvana „Blagi kognitivni poremećaj“ kada prevladavaju kognitivne poteškoće kao u Alzheimerovoj bolesti (Knopman i Petersen 2014) i „blagi poremećaj u ponašanju“ kada su promjene osobnosti ili društvenog ponašanja u prvom planu, kao i kod bihevioralnih varijanti frontotemporalne demencije (Ismail, Smith i sur. 2016).

Blagi kognitivni poremećaj (BKP)
Je konceptualno postavljen kao prijelaz između normalnog kognitivnog starenja i blage faze demencije(Petersen 2011). U jednoj ili više kognitvnih domena ( npr. memorija, egzekutivne funkcije, pažnja, koncentracija, govor ili vizuo-spacijalne vještine) mogućnosti osobe su niže nego su očekivane zbog starosti ili nivoa naobrazbe. Osobe sa BKP imaju probleme sa: plačanjem računa, pripremanjem hrane, kupovinom u marketima ili upravljanjem medicinskim terapijama. Oni trebaju više vremena za obavljanje poslova, prave više grešaka nego ranije, ali se koriste razvijenim premosnicama – zapisivanjem, podsjetnicima, alarmima itd. Osobe sa BKP su target skupina za korištenje pametnih uređaja koji će im olakšati svakodnevne aktivnosti i produžiti samostalnost. U ovoj fazi još su samostalni ali se zaboravlja da im ova samostalnost pogoršava uspostavljanje novih socijalnih veza, smanjuje socijalne vještine, utječe na govor, te negativno utječe na bračne odnose i bračnu koheziju(Garand, Dew 2007).

Blaga demencija (BD)
Linija koja razdvaja BGP i BPP od Blage demencije je utjecaj promjena na svakodnevne životne aktivnosti. Promjene možemo uočiti kod aktivnosti poput: kuhanja, kupovine upravljanjem korištenja medicinskih terapija a osobe postaju pomalo ograničene.
Kod Alzheimerove bolesti, u blagom stadiju, ljudi su obično zaboravljivi, često se ne mogu sjetiti nedavnog razgovora, gube ili zaturaju predmete. Oni također mogu pokazati poteškoće u pronalaženju ispravnih riječi kada govore, imaju loše procjene u planiranju i donošenju odluka. Socijalno povlačenje i izbjegavanje izazovnih zadataka također je rani znak. Važne strategije suočavanja sa promjenama kod ove faze uključuju očuvanje osjećaja normalnosti nastavljanjem prethodnog načina života, čuvanje rutina, zadržavanje aktivnog djelovanja i usvajanje kompenzacijskih strategija, te stvaranje smisla života preuzimanjem zadataka i stvaranjem kreativnih stvari (Clare 2002, MacRae 2008, Górska , Forsyth i sur., 2017). Važan zadatak za liječenje blage demencije je, stoga, podrška aktivnom suočavanju. 
Kod Frontotemporalne demencije kognitivno oštećenje nije glavni simptom. Ovdje su promjene u ponašanju najizraženije npr. impulzivnost, prejedanje, dobivanje na težini, apatija i inercija, emocionalno otupljivanje, neprikladno društveno ponašanje, ponavljanje, stereotipno ili opsesivno-kompulzivno ponašanje. Oboljeli obično nemaju uvid u bolesti. Upravljanje se treba skoncentrisati na modifikacije ponašanja. Kod fronto-temporalne demencije umanjena je verbalna ekspresija ili razumijevanje, a manji utjecaj je na aktivnosti svakodnevnog života.
U vaskularnoj demenciji rani simptomi su varijabilni, ali obično uključuju usporenu brzinu misli i promjene raspoloženja. Ljudi također mogu imati blage neurološke simptome čija priroda ovisi o zahvaćenom vaskularnom području. 
Blagi stadij demencije Lewyjevih tijela karakteriziraju stalno povratne vizuelne halucinacije, iluzije, izražena fluktuacija kognitivnih sposobnosti, imaju probleme sa snom, imaju karakteristično kretanje očiju u snu ili spavaju skoro otvorenih očiju, probleme u kretanju i stabilnosti sve zbog Parkinsonove bolesti, tj. imaju usporene pokrete, krutost udova i drhtanje.

Umjerena demencija (UD)
U fazi umjerene demencije razlike povezane s osnovnim bolestima počinju blijedjeti. Ljudi imaju ozbiljne probleme s pamćenjem i lošim rasuđivanjem. Mogu biti dezorijentirani s obzirom na vrijeme(više) ili mjesto(manje). Mogu imati poteškoća s prisjećanjem u vezi sa ličnim podacima kao što su: adresa ili telefonski broj. U ovoj fazi pogođene osobe će vjerojatno trebati pomoć u osnovnim dnevnim zadacima kao što su: odijevanje, kupanje, dotjerivanje i osobna higijena, i naravno, sa složenijim zadacima kao što su: pripremanje obroka, uzimanje lijekova i obavljanje aktivnosti u slobodno vrijeme. Izazovi u ponašanja postaju sve češći: apatija, agitacija, iluzije i halucinacije. U stadiju umjerene demencije više se ne može održati prethodni način života. Potrebno je odustati od posla, mijenjati ulogu unutar i van obitelji, smanjiti se društvena mreža, smanjiti aktivnosti izvan kuće. Ljudi trebaju podršku za svakodnevne aktivnosti kao što su: kupovina, održavanje kućanskih navika, porodična okupljanja, putovanja itd. U ovoj fazi potrebe osoba s demencijom prelaze sa očuvanja autonomije i smislenih aktivnosti na pitanja sigurnosti i upravljanja problemima u ponašanju (Hodgson, Black i sur. 2014). Ključna zadaća menadžmenta je održati kvalitetu života što je duže moguće, pružajući podršku u trenutku potrebe te istodobno jačajući samopoštovanje pogođenih osoba zadržavajući ih uključene u obitelj i društvo. Također, stadij umjerene demencije je točka preuređenja doma u smislu pomagala za orijentaciju (satovi, kalendari, poznati predmeti, slike) i sigurnosni uređaji. 
U umjerenom stadiju demencije glavni uzroci hospitalizacije su problemi u ponašanju kao što su agitacija i lutanje, promjene u rutini i okolini, te ovisnost u nekoliko aktivnosti svakodnevnog života (Toot, Devine et al. 2013). Dobro je poznato da prijem u bolnicu – osobito u hitnu službu – često dovodi do značajnog pogoršanja stanja osobe. Stoga je potrebno poduzeti sve napore da se izbjegnu hospitalizacije osoba s demencijom, ali u ovom stadiju je neophodan 24h nadzor nad osobom koja pati od demencije.

Teška demencija (TD)
U ovoj fazi se nadalje pogoršava stanje OsD na kognitivnoj osnovi i daljnjoj promjeni ponašanja, a pogoršava se i fizičko funkcionisanje. Kognitivni simptomi često su praćeni poremećajem ciklusa spavanja i buđenja (noć/dan). Orijentisani su samo prema sebi. Oni nisu u stanju rasuđivati, rješavati probleme i funkcionisati izvan kuće. Usporeno je procesuiranje svih vrsta informacija i imaju zakašnjle reakcije i odgovore. OsD mogu izgubiti sposobnost komuniciranja (osiromašen riječnik, većinom ne mogu spojiti više od dvije riječi). Javljaju se poteškoće u prehrani i gutanju, nemogućnost kontrole zadržavanja mokraće i stolice. Otežano hodaju i imaju iskustva sa padovima i iz tog razloga su jako oprezni. Osobe imaju povećanu osjetljivost na infekcije poput upale pluća koja je najčešći uzrok smrti kod osoba s demencijom.